ponedjeljak, 7. lipnja 2010.

Zašto sam ovdje?

Kažu da je ovo najbolji način pražnjenja. Osim onog. Pa, velim, da i to probam.

Kad sam prije 11 godina sjela za PC, bez ikakvog predznanja stranih jezika, s godinama u g... i čvrstom voljom da sve naučim o grafičkom dizajnu i korištenju PC-om, bilo je više onih koji su vjerovali nego sumnjali da ja to mogu. Voljom i upornošću danas znam ovo što znam, već odavno dijelim savjete mlađima kako se snaći u određenim programima. Ne poštujem zakonitosti vremena, pogotovo radnog, radim na inspiraciju. Sreća pa sam sam svoj poslodavac.
Ponekad mi je PC zaštekao poslije ponoći. Znam neke hardveraše koji ne spavaju noću. Dozvolim im ulazak u moj PC i onda otklonimo kvar. Tako sam i sama savladana najosnovnije.
Svoje neznanje jezika pokrivam googlovim prevoditeljem. Često ispadnu vrlo smiješni. Još uvijek me nasmijava : svibanj.
Neki dan pokušavam objasniti neku stvar, iako volim pričati, umorim se objašnjavati onome tko ne sluša, a kaže da želi čuti. Pisanje i ispis mi oduzima vrijeme i prostor u PC-u. I onda se sjetih da bi blog mogao poslužiti kao štedljivi prijatelj komunikator. Znam, reći ćete, s ljudima se priča. Pa nisam jedina koja se otuđila! I vi koji ovo čitate koristite ista sredstva.
Jednom davno sam napisala:

Što sve papir podnijeti može!
To ne može čovjek
od mesa, kostiju, krvi i kože!

Psiholozi ( i psihijatri ) kažu da je najbolja terapija pisanje svega što ti u datom momentu padne na pamet. Zamislite da je blog upravo taj papir.

I zato - pišite!

Nema komentara:

Objavi komentar